Memorijalni i humanitarni turnir „Čedomir Čeda Ralević“
Razgovarali smo sa Markom Ralevićem, organizatorom turnira, u nameri da saznamo kako je nastala ideja, njegovom humanitarnom značaju i planovima za naredne godine.
Kako je nastala ideja za organizaciju memorijalnog i humanitarnog turnira „Čedomir Čeda Ralević“?
Marko Ralević: Nakon smrti mog oca, prošle godine želeo sam da kroz ovaj događaj sačuvam uspomenu na njega, ali i da učinimo nešto korisno za naše Jajince. Zato turnir od samog početka ima dva cilja, da bude memorijalni i humanitarni, uz želju da preraste u tradicionalnu manifestaciju.
Prva ideja bila je da pomognemo Osnovnoj školi u Jajincima, koju su pohađali moj otac i majka, zatim moja supruga i ja, a danas i moja deca. Nakon obilaska škole video sam da su tribine, koje potiču još iz 1982. ili 1983. godine, u veoma lošem stanju. Bilo je potrebno obnoviti ih, zameniti ogradu, postaviti nove golove, obeležiti teren i rešiti još nekolicinu manjih problema.
Drugi cilj bio je da pomognemo socijalno ugroženim porodicama koje žive u Jajincima. Dvema porodicama kojima je pomoć bila najpotrebnija, Gogić i Milovanović, uručen je humanitarni deo akcije sa turnira.
Koliko je trajao turnir i kakav je bio njegov program?
Marko Ralević: Turnir je održan 4. i 5. jula, ali su pripreme trajale gotovo dva meseca. Okupili smo 14 ekipa, a kotizacija za učešće iznosila je 20.000 dinara po ekipi. Pored toga, organizovali smo štand sa hranom i pićem, gde su posetioci mogli da ostave dobrovoljni prilog u skladu sa svojim mogućnostima.
Naš kraj godinama nije imao ovakva dešavanja. Ljudi su bili željni druženja i zajedničkih aktivnosti, što se moglo videti po velikom odzivu i odličnoj atmosferi tokom oba dana turnira, koji je posetilo više stotina ljudi.
Pored utakmica, želeli smo da posetiocima ponudimo i dodatne sadržaje. Drugog dana organizovana je promocija Ženskog fudbalskog kluba “Heroj Polet”, gde su devojčice do 15 godina, kao i stariji dečaci, predstavili rad kluba i demonstrirali svoje fudbalske veštine. Publika je imala priliku da se upoznaju sa radom mladih sportista iz svog kraja.
Organizovana su i takmičenja za publiku u šutiranju trojki i izvođenju penala. Učešće je iznosilo simboličnih 500 dinara za dva pokušaja, a sav prihod bio je namenjen humanitarnoj akciji.
Na kraju turnira zahvalnice su uručene svima koji su doprineli organizaciji. Neko je pomogao finansijski, neko fizičkim radom. Čistili smo teren, uredili smo školsko dvorište i zajedno radili sve što je bilo potrebno, kako bismo organizovali događaj na koji možemo da budemo ponosni.
Za prvu godinu organizacije izuzetno sam zadovoljan. Reakcije učesnika i posetilaca bile su veoma pozitivne, a i nekoliko dana nakon završetka turnira ljudi su nas pitali kada će biti ponovo održan. To je najbolja potvrda da smo napravili nešto vredno nastavka.
Koliko je sredstava prikupljeno i kako su donacije raspoređene?
Marko Ralević: Osnovna škola u Jajincima izašla nam je u susret i ustupila svoje prostorije kako bi sve bilo organizovano na najbolji način. U školi je bila postavljena kutija za dobrovoljne priloge, a pored kotizacija za učešće, svi posetioci mogli su da ostave donaciju.
Želeo sam da ceo proces bude potpuno transparentan, pa smo pre finala okupili predstavnike svih ekipa koji su zajedno prisustvovali brojanju prikupljenog novca. Gde smo ustanovili da je za dva dana, koliko je turnir trajao, prikupljeno 527.000 dinara.
Odmah nakon proglašenja pobednika sredstva su podeljena na dva jednaka dela i uručena porodicama kojima je pomoć bila namenjena. Organizovali smo i zajedničko uručenje donacija, kako bismo simbolično zaokružili ovu humanitarnu akciju.
Zaključak: Svaka ideja se potvrđuje u realnosti, pa tako se i ideja o održavanju memorijalnog i humanitarnog turnira pokazala kao spona, koja okuplja i podstiče ljude u nameri da zajedno učine Jajince lepšim i prijatnijim mestom za život. Ovo je još jedan dokaz da ideja, koju prati upornost i dobra volja, ima moć da promeni nečiju budućnost.






