Nemanja Milosavljević: „Inat” je mesto gde sve počinje

Picerija Inat, Meljak
Foto: Picerija Inat, Meljak, privatna arhiva
Objavljeno

Picerija „Inat” u Meljaku nastala je iz porodične hrabrosti, rada i upornosti. Kada je porodica Milosavljević pre više od decenije otvorila mali lokal sa skromnom kuhinjom i svega šest stolova, nisu gradili samo piceriju, već mesto susreta i uspomena. Danas je „Inat” priča o porodici, istrajnosti i ugostiteljstvu koje se ne meri samo hranom, već i osećajem da je svaki gost dobrodošao. U razgovoru sa Nemanjom Milosavljevićem otkrivamo kako je nastala ova porodična priča i šta stoji iza njenog uspeha.

1. Kako je počela priča o „Inat-u“?

Priča o „Inat“ počela je pre oko 14 godina, kada smo otac, sestra i ja krenuli u zajedničku avanturu koja nam je zauvek promenila živote. Ciglu po ciglu, sloj po sloj, uz mnogo rada, odricanja i bezbroj anegdota, gradili smo nešto što je u početku delovalo kao mali san. Krenuli smo sa skromnom kuhinjom u koju je jedva mogla da stane peć za picu i jedan čovek, dok je sala imala svega šest stolova. Ipak, 15. februara 2012. godine otvorili smo vrata svim prijateljima, komšijama i ljudima koji su verovali u nas.

Picerija Inat, Meljak – kako je sve počelo

U tom periodu svi smo učili. Ja sam tada imao samo 15 godina, a sestra 17. Počeci su bili puni improvizacije, truda i snalaženja. I danas se sa osmehom setimo recepta za testo koji smo dobili „po principu narandžasta činija puna brašna, sipati pet doza“. Ta narandžasta činija se i danas čuva kao simbol naših početaka. Uz mnogo rada, napredovanja i vere, pronašli smo svoj put, a naš Meljak dobio je novo mesto za okupljanje, druženje i uspomene. Volimo da kažemo da je Inat, mesto gde sve počinje.

Ime „Inat“ dobili smo od bliskog porodičnog prijatelja, koji je našu upornost, hrabrost i pomalo nesmotrenost u tim trenucima stvaranja opisao upravo tom rečju. Tako je nastao lokal koji je danas mesto okupljanja svih generacija.

2. Da li možete da nam otkrijete šta je ključ uspeha u ugostiteljstvu?

Ključ uspeha u ugostiteljstvu za nas su istrajnost, ljubav prema poslu i dobra organizacija. Iz iskustva, ali i iz načina na koji smo vaspitani, naučili smo da je veliki deo posla zasnovan na urednosti, disciplini i dobroj pripremi. Kada je sve organizovano i spremno, onda ostaje prostor za ono najlepše,  rad, druženje i iskren odnos sa gostima.

Toplina kojom dočekujemo ljude i atmosfera u kojoj ih uslužujemo jednako su važni kao i kvalitet hrane. Gost ne dolazi samo zbog obroka, već i zbog osećaja da je dobrodošao.

Kada je reč o porodičnom biznisu, njegova najveća snaga je upravo porodica. Naravno, nekada dođe do neslaganja, ali ljutnja kratko traje, jer su porodične veze neraskidive. Razlika u godinama i različiti karakteri među nama više su pomogli nego odmogli, svako donosi svoju ideju, savet i pogled na posao. Kada postoji razumevanje i spremnost da se sasluša kritika, sve ide svojim tokom.

3. Danas to zvuči kao lepa priča,da li je tako sve izgledalo na startu?

Danas to zaista zvuči kao lepa priča i jeste. Ali kao i svaki ozbiljan posao, i naš put imao je mnogo uspona i padova. Na početku nije bilo lako. Učili smo, grešili, prilagođavali se i rasli zajedno sa poslom.

Ugostiteljstvo je vremenom postalo izazovnija delatnost, kako za poslodavce, tako i za radnike. Tržište se menja, očekivanja rastu, a izazovi su sve veći. Ipak, ono što nas je održalo svih ovih godina jeste strpljenje, istrajnost i vera da trud na kraju donosi rezultate.

Jedan od uspeha na koji smo posebno ponosni jeste to što su naši prvi gosti, tada tinejdžeri od 14, 15 ili 18 godina, danas odrasli ljudi koji kod nas dolaze sa svojim porodicama. To nam potvrđuje da nismo napravili samo lokal, već mesto uspomena koje traje kroz generacije.

4. Koliko radnika upošljavate i šta to znači za sredinu?

U proseku zapošljavamo između osam i devet radnika, a najčešće priliku pružamo studentima i mladim ljudima koje obučavamo ne samo za posao, već se trudimo da ih pravilno usmerimo i podržimo i u životu. Vrata našeg kolektiva otvorena su za sve uzraste.

Za Meljak i okolinu to znači da smo kroz naš rad obezbedili egzistenciju za oko deset porodica, računajući i našu. To za nas nije samo broj, već velika odgovornost i ponos.

Pored zapošljavanja, naš doprinos zajednici ogleda se i u tome što smo stvorili mesto koje okuplja ljude, donosi sadržaj, druženje i kvalitetnu hranu. Verujemo da ugostiteljstvo nije samo posao, ono je deo života jedne sredine.

5. Šta preporučujete čitaocima ako ih put odvede Ibarskom magistralom do vas?

Kod nas je sve dobro, ali najvažnije je da svako iskustvo bude lično i posebno. Ako vas put navede do nas, želimo da pre svega svratite, popričate sa nama i osetite atmosferu koju godinama gradimo.

Tokom leta preporučujemo doručak na terasi, uz lagano vino, Aperol ili Hugo Spritz, kao i našu selekciju domaćih sireva u aromatičnim uljima. Zimi su pravi izbor lazanje uz čašu Kronenburga, dok su za društvo odlična opcija krilca i kobasice uz dobar izbor točenog piva. Ipak, najlepši deo svakog dolaska nije samo hrana, već druženje, razgovor i iskustvo koje ostaje u sećanju. Mi ćemo se potruditi da svaki gost ode sa utiskom da želi ponovo da se vrati.